“Ja vas mrzim, Gavrila Ardalionoviču, samo zato - vama će se to možda učiniti čudnim - samo zato što ste vi tip i utjelovljenje, lik i vrhunac najbezobraznije, najzadovoljnije sobom, najnezgrapnije i najgadnije ordnarnosti! Vi ste kićena ordinarnost, ordinardnost koja ne sumnja te je olimpijski spokojna; vi ste šablon nad šablonima. Ni najsitnijoj vlastitoj ideji nije suđeno da se ikad utjelovi bilo u pameti, bilo u srcu vašem. No vi ste beskrajno zavidni; čvrsto ste uvjereni da ste najveći genij, no sumnja vas ipak zaokuplja katkad u nemilim časovima te se srdite i zavidite. O, imate vi crnih točaka na obzorju; nestat će ih kad napokon oglupite, što nije daleko; ali ipak je pred vama dug i raznolik put, ne kažem da je veseo, i tomu se radujem.”
Be the first to react on this!
Fyodor Mikhaylovich Dostoyevsky was a Russian writer, essayist and philosopher, perhaps most recognized today for his novels Crime and Punishment and The Brothers Karamazov.
Dostoyevsky's literary output explores human psychology in the troubled political, social and spiritual context of 19th-century Russian society. Considered by many as a founder or precursor of 20th-century existentialism, his Notes from Underground (1864), written in the embittered voice of the anonymous "underground man", was called by Walter Kaufmann the "best overture for existentialism ever written."
His tombstone reads "Verily, Verily, I say unto you, Except a corn of wheat fall into the ground and die, it abideth alone: but if it die, it bringeth forth much fruit." from John 12:24, which is also the epigraph of his final novel, The Brothers Karamazov.